Ravno ili spušteno stopalo (lat. pes planus) jest stopalo pri kojem je svod toliko spušten da gotovo cijelom površinom dodiruje podlogu, a zbog smanjene visine ili potpune odsutnosti unutarnjeg (medijalnog) svoda stopala. Većina djece ima tzv. fiziološko, fleksibilno ravno stopalo: luk stopala se pokaže kad dijete sjedne ili kad se podigne na prste, a spusti kad dijete stoji. Postoji i rijetko patološko, rigidno ravno stopalo, koje karakterizira određeni stupanj ukočenosti te značajno ograničenje pokretljivosti zglobova stopala. Obično je povezano sa sraslim kostima stopala ili neuromišićnim bolestima, a često je popraćeno bolovima. Takvo stopalo zahtijeva pregled liječnika specijalista i odgovarajuće liječenje (konzervativno ili kirurško).
Fiziološko, fleksibilno ravno stopalo je pokretno, mekano i u većini slučajeva ne predstavlja problem. Većina pedijatara smatra da takva stopala sama po sebi nisu bolest, ako ne uzrokuju tegobe. Ovaj oblik čini oko 95 % svih slučajeva ravnih stopala u djece i najčešće je bez simptoma. Istraživanja pokazuju da gotovo sva djeca koja prohodaju u dobi od 18 mjeseci imaju spuštena stopala. U trećoj godini života ravna stopala prisutna su u 54 % djece, u šestoj godini u 26 %, a u desetoj godini života svega 4 %. Naime, fleksibilna ravna stopala su sasvim normalna pojava u dojenačkoj dobi. Tek oko druge do treće godine života medijalni se svod podiže i postaje vidljiv, a najčešće prilikom sjedenja, dok pri stajanju i hodanju stopala izgledaju spušteno. Fleksibilna spuštena stopala obično spontano nestaju do desete godine života, ali u nekih mogu perzistirati i u odrasloj dobi. Međutim, postoje i teži oblici fleksibilnog ravnog stopala koji tijekom vremena mogu dovesti do bolova i funkcionalnih smetnji, što zahtijeva pregled liječnika i odgovarajuću terapiju.
Od velike je važnosti prevencija spuštenog (ravnog) stopala primjenom vježbi za stopala, redovitom tjelesnom aktivnošću i nošenjem adekvatne obuće.
Razdoblje između 3. i 6. godine života vrlo je važno za razvoj medijalnog svoda stopala. U tom procesu sudjeluju mišići, tetive, ligamenti i kosti. Kod većine djece svod se postupno formira i popravlja do desete godine života. Međutim, kod nekih djece i adolescenata stopala ostaju spuštena i nakon te dobi, što često primjećujemo i kod drugih članova obitelji, budući da ravna stopala mogu biti dijelom uzrokovana nasljednim čimbenicima. Ako je stopalo i tada mekano, pokretno i bez bolova, riječ je o fleksibilno spuštenom stopalu, pri čemu često nije potrebno nošenje ortopedskih uložaka. Naime, kod djece bez simptoma nema dokaza koji bi poduprli učinkovitost ortopedskih uložaka, ortoza ili kirurških zahvata u prevenciji budućih tegoba.
U takvim slučajevima preporučuje se:
– Tjelesna aktivnost (puno kretanja, igre na otvorenom, boso hodanje po neravnim površinama)
– Adekvatna obuća i higijena stopala
– Zdrava prehrana i održavanje normalne tjelesne težine
Međutim, ako se dijete žali na bolove ili umor, potreban je pregled liječnika i odgovarajuća terapija.
Spušteno stopalo može nastati zbog djelovanja nasljednih čimbenika, međutim uzrok je često nepoznat, ipak mogući uzroci spuštenih stopala su:
– Slabost mišića svoda stopala
– Slabost vezivnog tkiva stopala (labavost ligamenta), pri čemu neka djeca imaju i hipermobilne zglobove
– Nagli rast djeteta (faze ubrzanog zamaha rasta)
– Patološka građa kostiju i mišića stopala (rijetko je poremećaj u građi kostiju i zglobova stopala, međutim tada su u većini slučajeva stopala bolna, to su patološka, rigidno spuštena stopala)
Osim toga, velik broj spuštenih stopala nastaje stečeno, odnosno kao posljedica djelovanja okolišnih čimbenika kao što su:
– Hodanje u neadekvatnoj obući i hodanje po ravnim, tvrdim podlogama
– Rahitis, različite ozljede i bolesti (infekcijske bolesti: ospice, difterija, šarlah i sl.)
– Prekomjerna tjelesna težina i sjedilački način života
Izvori:
https://hrcak.srce.hr/file/401908
https://lupilu.hr/djeca/zdravlje/ravna-stopala-kako-prepoznati-i-sprijeciti-kod-djece/
Savjeti liječnika:
1. Ako se dijete žali na bolove u nogama, stopalima, koljenima ili donjem dijelu leđa, osobito nakon duljeg hodanja, dijete se brzo umara pri hodanju ili igri, nepravilno hoda ili ima nepravilno držanje tijela, potreban je pregled liječnika i odgovarajuća terapija. To se posebno odnosi na djecu s težim oblikom fleksibilnog spuštenog stopala ili s rigidnim (ukočenim) ravnim stopalom. Takva stanja mogu zahtijevati ciljanu terapiju i praćenje specijalista (specijalist dječje ortopedije i specijalist fizikalne medicine).
2. Ako dijete ima fiziološka, fleksibilna ravna stopala bez tegoba, izuzetno je važno redovito provoditi vježbice za stopala, poticati tjelesnu aktivnost, hodati bos po neravnim površinama te nositi adekvatnu obuću. Također su važni pravilna higijena stopala, pravilno sjedenje, zdrava prehrana (redoviti unos namirnica bogatih kalcijem, fosforom i vitaminom D) te održavanje normalne tjelesne težine. Iako većina slučajeva fleksibilnog ravnog stopala ne zahtijeva aktivno liječenje i nošenje ortopedskih uložaka, važno je praćenje djeteta po nadležnom liječniku kako bi se pravovremeno uočile moguće promjene i napredovanje (progresija) stanja.
3. Nošenje adekvatne obuće. Prava cipela za dijete treba biti dobre veličine, dovoljno duga i široka da prsti ne budu stisnuti ili zgrčeni. Takva cipela lako se obuva i skida, a omogućuje i da stopalo diše tijekom hodanja, što pomaže da noga ne bude znojna i da ne nastaju neugodni mirisi. Uska cipela usporava cirkulaciju stopala, zbog čega se noge brže umaraju. Također zadržava vlagu i sprečava kožu da diše, što može dovesti do gljivičnih infekcija. Loša cirkulacija može uzrokovati bolove u stopalima, grčeve u listovima, a stopala postaju hladna i bolna. Ponekad se zbog pritiska u uskoj cipeli mogu pojaviti i žuljevi. Cipele za djecu trebaju biti udobne, mekane i dovoljno široke da prednji dio stopala udobno stane. Važno je da dobro podupiru stopalo, s dobrim ublaživanjem udaraca te da su savitljive kako bi omogućile prirodno kretanje i hodanje. Redovito mijenjajte obuću, jer dječja stopala brzo rastu. Ne preporučuje se nošenje obuće od braće, sestara ili druge djece, jer se cipela oblikuje prema djetetu i može nepravilno opteretiti stopalo. Na taj način podržavate zdrav razvoj djetetovih stopala.
4. Tjelesna aktivnost i igra važni su za razvoj stopala. Igre u pješčaniku, igre u vodi te igre po raznoliko reljefno oblikovanim površinama s blagim usponima i padinama doprinose razvoju i oblikovanju stopala. Razvoju mišićne snage i pokretljivosti zglobova pridonose sportovi i igre poput skakanja preko lastika, plesno-ritmičnih igara, vožnje bicikla, badmintona, frizbija, odbojke na pijesku ili travi i slično. Vrlo korisni učinci postižu se i vježbanjem stopala na anatomski oblikovanim podlogama (stazama) za spuštena stopala. Također se preporučuje gaženje po travi, neravnom terenu, livadi, šumskoj zemlji, šljunku i pijesku te bosonogo hodanje (po pijesku, travi) po površinama koje su sigurne za takvo hodanje. Vožnja bicikla, vožnja na skateboardu te vožnja na koturaljkama ili rolama vrlo su korisne fizičke aktivnosti koje potiču razvoj ravnoteže, koordinacije te jačaju mišiće nogu i stopala.
6. Vježbice za spuštena stopala. Preporučamo vježbice za spuštena stopala u prilogu ovog članka. Isprobajte igru „košarka“, igre s čarapama, crtanje nožnim prstima, cijepanje novina i igra „razigrana stopala“, ali i ostale vježbe. Najbolje je ove vježbe raditi zajedno s djecom kao obitelj, jer osim što pomažu u jačanju stopala, pridonose zajedničkom druženju i zbližavanju.
Laura Mijatović, dr. med.
Služba za školsku medicinu
ZZJZ Vukovarsko – srijemske županije